Ljutnja, zajedno s radosti, strahom, bijesom, tugom i gađenjem spada u skupinu osnovnih emocija. Kao takva, ljutnja je neophodna za emocionalni razvoj djeteta. Međutim, način na koji roditelji uče djecu da izraze ljutnju može uveliko uticati na  njihovo mentalno zdravlje, odnose s drugima i sposobnost nošenja na stresom i izazovima. 

Ljutnja sama po sebi nije problem, problem nastaje onda kada se ljutnja potiskuje ili izražava na neprimjeren način, poput agresije.  

Uloga roditelja

Prije nego što dijete nauči izraziti ljutnju, važno je da prepozna i osvijestiti svoje emocije. Roditelji imaju ključnu ulogu u ovom procesu, trebali bi dozvoliti djetetu  da doživi i iskaže svoje emocije, te nježno usmjeravati njihovo ispoljavanje na pravilan način. Tako dijete stiče sposobnosti da u budućnosti upravlja svojim emocijama i razvija zdrave odnose s drugima. 

Pravilno izražavanje ljutnje ključno je za djetetovu dobrobit, jer potiskivanje emocija i njihovo neprimjereno izražavanje može dovesti do raznih problema. 

Djeca uče opažajući ponašanja drugih. Roditelji su prvi modeli iz čijeg ponašanja djeca uče, ako dijete vidi da roditelj u frustrirajućim situacijama reagira smireno i pronalazi rješenje, i samo će razviti sposobnost regulacije emocija. Na ovaj način ne samo da roditelji smanjuju rizik od agresivnog ponašanja, nego pomažu djeci da razviju otpornost i razviju neophodne socijalne vještine. 

Važnost igre

Ispoljavanje emocija, uključujući ljutnju, ne uči se samo kroz razgovor i priču. Djeca najbolje uče kroz igru. Igra je prostor u kojem oni na siguran način mogu ispoljiti svoju energiju i naučiti o važnosti izražavanja emocija na pavilan način. Igre uloga, crtanje i fizičke aktivnosti pomažu djeci da kroz kreativnost kažu ono što osjećaju. Igra pomaže djeci da razumiju i izraze svoje emocije na prihvatljiv način, ne ugrožavajući sebe i druge. 

Nadalje, kroz igru djeca razvijaju svoje socijalne interakcije i empatiju. Pa tako, kroz igre u kojima pronalaze rješenje problema s prijateljima ili grade timske odnose, djeca stiču praktične vještine koje kasnije mogu primijeniti u stvarnim situacijama. 

Uloga stručnjaka 

Ponekad se roditelji mogu osjećati nesigurno kako postupati s djetetovim emocijama ili kako se nositi sa vlastitim reakcijama. 

Ako primijetite da vas vlastite emocije preplavljuju i da teško pronalazite način da se nosite s njima, pravi je trenutak da potražite pomoć stručnjaka. 

Psiholozi i psihoterapeuti vam mogu pomoći kako da prepoznate svoje emocije i kako da upravljate njima. Preuzimanje inicijative i traženje pomoći nije znak slabosti, već odgovornost prema sebi i svom djetetu.  Emocije su dio nas, a ne mi dio njih. Ljutnja, kada se pravilno izrazi, nije prepreka – ona postaje alat za rast, učenje i razvoj.

Belma Hajdarević, psiholog i psihoterapeut