Belma Hajdarević, psiholog i psihoterapeut pod supervizijom
Da bismo razumjeli psihopatološke fenomene, važno je prije svega poznavati normalni razvojni tok. Razumijevanje normalnog razvojnog toka ključno je za razlikovanje uobičajenih razvojnih izazova od stvarnih poteškoća kod djece.
Tijekom djetetova razvoja često se javljaju ponašanja koja kod roditelja mogu izazvati zabrinutost ili strah da nešto nije u redu. U ovom tekstu izdvojit ću nekoliko primjera ponašanja koja na prvi pogled mogu djelovati atipično ili zabrinjavajuće, ali su zapravo dio normalnog razvojnog procesa.
Istraživanja pokazuju da se bebe mogu razlikovati po temperamentu, pri čemu razlikujemo bebe “lakog” i bebe “teškog” temperamenta. Bebe s “teškim” temperamentom često su razdražljive, sporije se prilagođavaju promjenama i zahtjevnije su za skrb u usporedbi s bebama “lakog” temperamenta. Zbog toga roditelji mogu osjećati zabrinutost. Važno je znati da se faza “teškog” temperamenta može prerasti uz pažljivu i strpljivu brigu. Međutim, ako roditelji reagiraju nestrpljivo ili netolerantno, postoji mogućnost da se problemi nastave i kasnije tijekom djetetova razvoja.
Nadalje, tijekom razvoja mogu se pojaviti problemi s privrženošću, no važno je naglasiti da se takvi izazovi u pravilu mogu prevladati uz pravilan odgoj i brižnu skrb.
Problemi s disciplinom i postavljanjem granica, rekla bih, jedan su od najvećih izazova za roditelje. Ovi su problemi uobičajeni, osobito kod djece u ranom djetinjstvu. Iako takvi izazovi najčešće ne ostavljaju dugoročne posljedice, pretjerana kontrola roditelja može povećati vjerojatnost da se problemi s disciplinom i granicama nastave i dodatno razviju.
Ponašanja poput ovih često zabrinjavaju roditelje, ali su u većini slučajeva dio tipičnog razvojnog procesa.
Uz pravilnu roditeljsku brigu, strpljenje i podršku, većina navedenih izazova može se uspješno prevladati, ako se djetetu osigura sigurno i poticajno okruženje za rast i razvoj. S druge strane, neadekvatna roditeljska briga može povećati rizik od nastanka dugoročnih poteškoća.
Važno je naglasiti da je svako dijete jedinstvena individua s vlastitim tempom razvoja, osobinama i potrebama. Pristup svakom djetetu treba biti individualiziran, uz poštovanje njegove jedinstvenosti i autentičnosti.
Uloga stručnjaka je jako važna u pružanju pravilnih smjernica roditeljima. Stručnjaci ne samo da mogu prepoznati potencijalne probleme u razvoju djeteta, oni mogu i osigurati podršku u prevladavanju izazova, čime se olakšava roditeljska briga i doprinosi zdravom razvoju djeteta.Dobrodošli. Da se sretnemo pa da vidimo kuda ćemo.
