Za one koji se plaše, strepe.
Za one koji brinu, preko mjere.
Za one koji imaju intruzivne misli. Kojima je overthinking način samopovređivanja.
Za one koji vrte zastrašujuće filmove često u glavi.
Za one koji se dvoume, stalno, zakočeni su na mjestu odluke.
Za one koji se dvoume trenutno, i trebaju podršku da odluče i krenu.
Za one koji tuguju u ovom trenutku i znaju razloge, i za one koji pate predugo a razlozi su postali konfuzni.
Za one suočene sa gubitkom i žalovanjem.
Za one koji su ljuti i bijesni, na sve i svašta. A pogotovo ako su na sebe.
Za one kojima ništa više nije naročito važno, ništa više ne žele, imaju čemu a ne mogu da se raduju.
Za one u magli.
Za one izgubljene u svom životu.
Za one premorene, čini se vijekovima, bez energije i ideja da donesu uzbuđenje.
Za one koji su šokirani, negativno, a ponekad i pozitivno a previše je.
Za one koji su imali traumu, u djetinjstvu, mladosti, bilo kom dobu, ili je prolaze sad, šta god da je traumatično za njih.
Za one koji su ostali negdje, zaleđeni, i ne mogu napraviti pokret spontano i životno.
Za one kojima su odnosi loši, nehranljivi za njih ili za druge u njihovom životu.
Za one koji nisu funkcionalni koliko bi željeli biti.
Za one koji su funkcionalni, i za sebe i za druge, dok se u njima sve slama, i boli.
Za one koji su nezadovoljni, čini se i nezasiti.
Za one koji su postiđeni.
Za one koji su pritisnuti stvarnom ili zamišljenom krivicom.
Za one koji uvijek uzimaju samo sekundarnu, nikad primarnu dobit.
Za one kojima je jako važno šta drugi kažu i misle o njima, a nije im važno odavno šta sami osjećaju i misle o sebi (i koliko su to često strašne i nerealne misli o sebi koje izazivaju teška osjećanja).
Bogami je i za one koji su već na neki način u rastu i razvoju i znaju koristi, ali žele još uvida, podrške.
Za one koji su spremni pustiti svoj narcizam i stanje „Mogu sve sam/sama“, ili pritisak „Moram sve sam/sama jer ja znam najbolje, ja jedini/jedina znam dovoljno dobro…“
…
Psihoterapija je za one koji još po malo vole sebe, ili vole nekoga, koji žele da budu bolje da bi mogli bivati bolje sa sobom i sa onima koje vole.
Psihoterapija je za one koji žele i spremni su probati živjeti kvalitetnije život, ili preživjeti neko teško stanje.
Za one hrabre, koji se usude preduzeti potrebno, potražiti pomoć kada ne mogu sami ili ne žele sami, za one koji se usude potražiti taj ljekoviti kontakt sa nekim ko o tome nešto ipak zna i zna bivati sa tim sa čime se oni nose.
…
Nije za one koji čekaju da se nešto samo promijeni, da se promjene okolnosti, ili da se promjene drugi ljudi u njihovom životu. Njihovo je da čekaju, ponekad i do smrti. Zastrašujuće, bolno, ali tako.
Potražite pomoć, ako vam je potrebna.
