Fritz Perls rođen je kao Friedrich Saloman Perls 8. jula 1893. u Berlinu. Bio je najmlađi od troje djece. Prema najstarijoj sestri nije gajio simpatije dok je sa mlađom sestrom imao dobar i topao odnos koji je održavao cijeli život. Njegov otac se bavio trgovinom vinom i često je putovao. Fritz-a je prezirao i nikada sa njim nije razvio dobar odnos. Sa majkom je imao dobar odnos i ona je na njega prenijela ljubav za umjetnost, naročito teatar. Porodica je prvobitno živjela u siromašnom jevrejskom dijelu grada, a nastojanje njegovog oca je bilo da se približi višem sloju društva i da se odmakne od tradicionalne jevrejske zajednice. Živjeli su neprihvaćeni od obe te strane. Bili su ateisti i Perls se tako izjašnjavao cijeli svoj život.
Završio je studij medicine i filozofije, iako je kao dječak bio nestašan i pomalo divlji, te je u jednom momentu bio i izbačen iz škole. Berlin je napustio prije nego što je nacistički režim uzeo maha, jer je zbog društvene angažovanosti zajedno sa suprugom Laurom, još prije prvih progona Jevreja, zapao u nemilost vlasti. Prvo njihovo utočište bila je Holandija u kojoj su živjeli u dubokom siromaštvu jedva sastavljajući kraj sa krajem, jer diplome i praksa koje su do tada bili stekli nisu bili priznati. Na poziv poznanika pristaje da ode u Južnoafričku republiku i tamo pokrene praksu, što donosi veliki preokret u njegovom životu. Kasnije u svojim osvrtima na ovaj period života, prisjećao se kako su ostale kolege koje su ovaj poziv odbili uglavnom stradali u koncentracionim logorima, dok je njega sačuvala spremnost da preuzme rizik i krene u nepoznato. U Africi stiče bogatstvo i vodi život „na visokoj nozi“ uključujući posjedovanje vile i aviona. Također, postaje i otac. Tokom života sa kćerkom razvija turbulentan odnos, a sina ne uspijeva prihvatiti.
Sa aspekta struke tvrdio je da je u godinama provedenim u Africi „postao proračunati leš, baš kao većina analitičara tog vremena“. Fritz je u osnovi bio analitičar. U toku života prošao je kroz četiri psihoanalize i to sa Karen Horni, Eugenom Harnikom i Vilhelmom Rajhom. Fritzova nastojanja da doprinese teoretskom polju psihoanalize kroz istraživanja instikta gladi i oralnih otpora nisu bila uspješna, jer ih zajednica psihoanalitičara, sa Frojdom na čelu nije prihvaćala. Iako je odavao dojam da ne zavisi od tuđeg mišljenja, jako je patio zbog toga što nije stekao Frojdovu naklonost. O psihoanalizi je kasnije čak govorio kao o bolesti koja se pretvara da je lijek. Prema svojim učiteljima nije bio blagonaklon.
Fritz 1946. ostavlja porodicu i seli se u SAD gdje nastavlja da radi kao psihoanalitičar. Nakon 23 godine bavljenja psihoanalizom svoju metodu uvodi 1951. godine u dobi od 58 godina. Iako je metodu od samog početka razvijao sa svojom suprugom, koja je naročit doprinos dala u vezi sa oralnim otporima koje je izučavala na svom iskustvu dojenja, čini se da joj Perls za to nije iskazao prave zasluge. U SAD-u živi i radi u Njujorku, Majamiju i Sanfrancisku, te najsretnije godine života provodi na kraju u Vankuveru u Kanadi.
Njujoršku fazu karakteriše saradnja sa Laurom sa kojom uz Pola Gudmana i Isadora Froma vodi predavanja o novoj metodi. Gudman 1951. godine piše Geštalt terapiju, na osnovu Perlsovih bilješki. U Majami odlazi 1956. godine ponovo ostavljajući Lauru. Skromno počinje uspostavljati praksu sam, neshvaćen i umoran, ali se brzo zaljubljuje u Marti koja ima 32. godine i uz koju nalazi novi motiv za rad. Pored razlike u godinama, ova veza nije doprinosila Perlsovom ugledu pošto je Marti bila njegov klijent. 1964. godine otvara praksu u blizini San Franciska, bez puno uspjeha. Ipak, sa pojavom hipi pokreta Perls postaje poznat 1968. godine u dobi od 75 godina. Tada ga je “otkrio” novinar koji ga je stavio na naslovnu stranu časopisa Life. Od tog momenta, Perls je svakog vikenda držao govore i demonstracije o novom načinu života, oslobođenom, koji je “utjelovljavao” brz, dubok i direktan kontakt. Pred kraj života Perls odlučuje osnovati komunu u Kanadi gdje bi se geštalt mogao iskusiti 24 sata dnevno. U komuni vrijeme se provodi na terapiji, edukaciji ili na zajedničkim zadacima. Ovaj sretni period traje samo godinu dana jer po povratku iz Evrope u martu 1970. godine, Perls doživljava srčani udar i umire.
Postoje autori koji pribjegavaju jednoznačnom tumačenju Perlsa kao osobe, gdje je on često okarakterisan kao surov, neprilagodljiv društvenim normama koji je govoreći ono što misli često bio odbačen od mnogih kolega. Ipak, ono što u literaturi djeluje najuvjerljivije jesu prikazi Perlsa kao nepredvidive osobe koja se kretala od jednog ekstrema do drugog nudeći dosta različitu sliku o tome ko on stvarno jeste različitim ljudima i u različitim periodima. Za neke on je bio okrutan, a za neke nježan; za neke velikodušan, a za neke najveći kradljivac ideja; za neke genije, a za druge polupismeni kvazi intelektualac; za neke narcisoidni egzibicionista, a za druge povučeni introvert koji nije znao kako da traži ljubav.
Ljudi koji su se sa njim družili isticali su da sa njim nikada nije bilo dosadno. Imao je izražen smisao za humor, jaku karizmu i ostavljao je dojam na one koje bi upoznao za čitav život. Bio je dobar u procjenjivanju ljudi bez da sa njima provede puno vremena ili razmijeni puno riječi. Oni koji su ga poznavali na temu njegove surovosti naglašavaju da je on bio surov sa namjerom. Radi se o vrsti ekstremne iskrenosti i gotovo preziranju pretvaranja kod klijenta. Nije štedio klijente u smislu da je znao zaspati u toku seanse kada je osjetio dosadu. Uticaj takve vrste surovosti je bila frustracija, jaka reakcija unutar osobe. Na temu originalnosti, postoje viđenja da iako je puno posuđivao od drugih, njegova originalnost je uvijek dolazila do izražaja. Sve što je od drugih smatrao vrijednim on je integrisao, nije dakle imitirao.
Tehnika koju je najčešće koristio je vruća stolica. Njegova supruga, kao komentar na popularnost ove tehnike kod terapeuta koji su od njega učili, naglašava da se tu često radilo o pukom imitiranju. On je ovu tehniku obogatio velikim iskustvom u teatru i ljubavi prema glumi, naročito prema režiji tj. integrisao je dio sebe u način rada. Laura Perls puno je radila na tjelesnom i u vezi sa pokretom, s obzirom da se od osme godine bavila plesom. I sam Fritz je nakon što je njegov pristup stekao popularnost upozoravao na opasnosti rada sa terapeutima koji svoj rad temelje na iskustvu stečenom kroz par radionica i imitiranju tehnika.
