Na granici kontakta, dakle u našem dodiru sa drugima i sa sredinom, dešava se iskustvo. Naš kontakt sa drugima i sa našom sredinom nas oblikuje u svakom trenutku. Ne možemo posmatrati organizam bez sredine.
Ponašaću se i osjećati drugačije kada ja odem kod mog terapeuta, i kada kod mene dođe moj klijent. Možemo možda čak reći da ću biti drugačija u ovde i sada, u zavisnosti sa kim sam, gdje,… Drugačije ću se osjećati i ponašati ako mi je klijent muškarac, a drugačije ako je mlada žena, starija žena, sitna i mršava, krupna i energična, dijete,… Moj klijent utiče na mene i ja utičem na njega. Sve moje utiče na tebe i sve tvoje utiče na mene. Već od prvog susreta se dešava naše iskustvo na granici kontakta. Drugačije će biti kada sam majka i kada sam ćerka. Sve će uticati na iskustvo, da li mi je hladno ili toplo, da li je svijetlo ili mračno u prostoru, mirisi, boje, zvuci,… Mi u geštalt terapiji pozivamo na svjesnost o trenutnom iskustvu.
U interakciji sa drugima i sa sredinom postojimo, neodvojivi smo od sredine. Besmisleno je pričati o disanju bez čovjeka koji diše, kao i o čovjeku koji diše bez vazduha. I ti, koji si sa mnom dok ovo čitaš utičeš na mene i mijenjaš me, daješ neki smisao, možda očekujem tvoju reakciju ili ne, ali sigurno pišem nekome i to te već podrazumijeva kao dio mog polja. Drugačije bih pisala da pišem u svoj dnevnik, ili u poruci prijatelju. Možda će ti se moj stil pisanja učiniti nerazumljiv i odbacićeš me. Ili će ti se svidjeti pa ćeš nešto od ovoga asimilovati u svoje iskustvo. Naše sitne i krupne izbore činimo svakodnevno svjesno ili nesvjesno. Kada ih činimo svjesno drugačije je nego kada ih činimo nesvjesno.
U okruženju u kom smo, u svakom okruženju, bezbroj je interakcija organizma i sredine. Svjesnost o novini, bivanje u njoj kao što životinja u divljini biva sa svojim trenutnim prirodnim okruženjem, a zatim prihvatanje i asimilovanje novine u svoje iskustvo, ili odbacivanje novine, dio je zdrave spontanosti življenja. Ako čovjek iz bilo kog razloga guši ili koči ovu svoju spontanost, on guši uzbuđenje u svom životu, pokušava pretjerano kontrolisati sve u svom životu koji postaje mračan, bolan, usamljenički. A ne moramo biti sami da bismo bili usamljeni.
U geštalt terapiji mi kao terapeuti smo svjesni sebe, klijenta, kako utiče na nas, šta se dešava između nas na granici kontakta, svjesni smo polja, elemenata polja, slušamo, posmatramo, zainteresovani smo kako to ovaj klijent utiče na mene, šta donosi sa sobom, kako je, kako sam ja sa njim. To dijelimo i posmatramo klijentove potrebe, zastoje, odbrambene mehanizme, ponavljajuće obrasce.
Učimo o klijentu, upoznajemo ga, uvijek uzimajući u obzir ono što se dešava između nas i klijenta u sada i ovde, ne samo u klijentovoj temi i priči. U kontaktu smo prisutni, i pozivamo klijenta u kontakt. Kontakt sa sobom, sa nama, sa sredinom. Primjećujemo, dijelimo sa klijentom šta primjećujemo.
Pozivamo klijenta u eksperiment, da proba neku novinu za sebe, u sigurnom prostoru koji nudimo, gdje je čuvan i zaštićen, da proba izreći nama ono što ne može drugima i vidjeti kako je sa tim, da proba uraditi nešto novo, izaći iz zone komfora, zaigrati se. Pokušavamo vratiti interesantnost, kreativnost, uzbuđenje, u rigidno polje puno ozbiljnosti i mraka. I događa se rast. Rast klijentovih potencijala, sazrijevanje, rezilijentnost, sposobnost za bliskost i zadovoljstvo.
Reference:
- Perls,F., Hefferline,R.F., Goodman, P. (1951). Gestalt Therapy: Excitment and Growth in the Human Personality.
