Etika je naučna grana koju psihoterapeuti podrobno izučavaju još tokom studija psihologije, a usavršavaju prilikom završavanja edukacija iz oblasti psihoterapije.
Nekako, u isto vrijeme, u radu psihoterapeuta, etika predstavlja i štit, i svjetionik i mirnu luku.
Zašto nam je etika važna?
Etika u psihoterapiji osigurava kvalitet, sigurnost osoba uključenih u proces, povjerenje i efikasnost, kao i zaštitu prava i dobrobiti. Upravo iz tih razloga, etičko je postupanje u psihoterapiji definisano međunarodnim standardima struke i vodećim asocijacijama psihologa i psihoterapeuta, propisima najviših relevantnih nacionalnih tijela za regulisanje rada stručnjaka iz oblasti psihoterapije[1] (bilo da je riječ o savezima psihoterapeuta ili udruženjima[2]), a implementiraju svi psihoterapeuti praktičari.
U psihoterapijskom radu, psihoterapeut osigurava primjenu svih općih etičkih načela koja se odnose na liječenje i tretman i u drugim humanističkim naukama i granama (poput medicine, psihijatrije i dr.), međutim kako je psihoterapija specifičan proces zasnovan na istančanosti odnosa, tako su nešto specifičniji i etički principi i pravila u primjeni. Osnovni okvir etičkog pristupa u radu sa klijentima baziran je na univerzalnom principu „ne naškoditi“, ali možemo reći da psihoterapeut u radu sa klijentom treba da ispuni tri zadatka: punu svjesnost o potpunosti i važnosti osobe sa kojom radi, razumijevanje profesionalnog odnosa i poznavanje psihoterapijskih intervencija te odgovornost za vlastitu osobnost i ponašanje. Da bi se ponašao i radio etički psihoterapeut treba da ima i razvija kod sebe poštenje, kompetencije, hrabrost, snagu i osjećaj dobrobiti. Etička načela vrijede za sve modalitete psihoterapijskog rada (dakle, bez obzira da li je riječ o radu online ili uživo; individualnom, grupnom ili radu tokom radionica) ali za određene modalitete, poput grupnog rada, postoje dodatna pravila koja obezbjeđuju siguran i ugodan rad.
Kako etika pomaže psihoterapeutima i klijentima za izgradnju kvalitetnog odnosa i osiguravanje rasta klijenta?
Poznavanje i ponašanje psihoterapeuta u skladu sa etičkim okvirom pomaže, za početak, izgradnji i očuvanju povjerenja koji je temelj terapijskog odnosa. Klijenti se okreću psihoterapiji sa željom da riješe različite psihološke izazove, a to je moguće samo ukoliko imaju povjerenja da ih podijele sa svojim psihoterapeutom i saslušaju rješenje vjerujući da će ono biti u njegovom najboljem interesu. Navedenim, klijent dobija sigurnost da neće biti izložen neprihvatljivom ponašanju ili neprijatnim situacijama, te da će informacije koje dijeli ostati „između četiri uha“ (osim u slučaju rijetkih, a propisima definisanim izuzetaka).
Etika pomaže u održavanju profesionalnih standarda u psihoterapiji. Poštovanje etičkih smjernica osigurava da terapeut bude kvalifikovan, odgovoran i da postupa prema najboljem interesu klijenta (kako psihološkom, tako i socijalnom i finansijskom). Dodatno, etika omogućava sistem za nadgledanje i kontrolu kvaliteta terapijskih usluga a i štiti i same terapeute od mogućih profesionalnih i karijernih neprijatnosti te pravnih ili profesionalnih posljedica. Time, klijent dobija sigurnost u kvalitet usluge terapeuta kojem daje svoje povjerenje.
Primjenom etičkih principa u radu psihoterapeut štiti ljudska prava i autonomiju klijenta, što znači da terapeut ne iskorištava niti nameće lične vrijednosti i odluke. Navedenim, klijent dobija pravo na jedinstvenost i raznolikost, pravo na biti istinski svoj, pravo na izbor kakav želi biti. Terapeut je obavezan da bude transparentan i obavijesti klijenta o ciljevima terapije, metodama koje koristi i svim aspektima rada, kao i mogućim rizicima. Klijent ima mogućnost daslobodno donese odluku da li želi nastaviti terapiju ili promjeniti psihoterapeuta, čime se štiti njegov slobodan izbor.
Etički principi regulišu i bezbjednost klijenta kroz zaštitu od moguće emocionalne, psihološke ili fizičke štete koja bi mogla nastati zbog nepravilnog terapijskog pristupa ili rada. Terapeut mora postupati u okvirima svoje stručnosti, izbjegavati metode koje nisu prikladne za klijentov problem te ne ulaziti u nesigurne, neprofesionalne ili neetične relacije. Klijent, time, zadržava dostojanstvo i vlastiti integritet.
Dok su ovo neka od osnovnih načela, psihoterapeuti se ponekad suočavaju sa složenim etičkim dilemama (koje nadilaze i konflikte interesa, suočavanje sa probijanjem granica ili ne saradnju klijenta), a etika je tu da kao štit, svjetionik i mirna luka pruža smjernice kako da se profesionalno i odgovorno nose sa izazovima koje su svojoj voljom stavili pred sebe. Ali ćemo o istima pisati neki drugi put.
[1] Primjeri Etičkog kodeksa iz regije https://savezpsihoterapeuta.org/eticki-kodeks/; https://www.hkpt.hr/wp-content/uploads/2020/06/ETI%C4%8CKI-KODEKS-HKPT.pdf
[2] Primjer propisa u BiH https://kbt.ba/?p=540
